Mihailo-Miša Janketić i dalje živi među svojim Vranešanima koji su se sastali u Tomaševu i govorili iz srca o svom Cilu, koji ih je napustio prije više od 100 dana. Književnik Slobodan Vučinić se sa tugom i ponosom sjeća, kako je kazao, divnog čovjeka i divnog glumca, čovjeka po kojem će se Vraneška dolina prepoznavati u vremenu u kom je živio i kome će djelo vječno trajati.
-Upoznao sam ga 1966. godine u Beogradu nakon što sam kao maturant gledao serijal „Kod sudije za prekršaje” u kojoj je Mišo igrao jednu od svojih prvih uloga. To je bilo vrijeme kada je za nas iz Vraneša glumac značio nešto zaista veliko. Bili smo ponosni što je Mišo bio naš i što je on bio taj glumac kome je tadašnja filmska i pozorišna kritika proricala sjajnu karijeru, kazao Vučinić.
Sada, kada je veliki glumac zauvijek napustio pozornicu, osjeća se praznina.
-Vranešani znaju da vraneše, čvor života kada razriješe. Razriješen je taj čvor života i Vraneš traje sa upražnjenim mjestom, koje je pripadalo Mišu, ali ne i u našim sjećanjima u našim dušama i on je vječito sa nama i vranešiće Mišo i mi sa njime i u budućnosti - kazao je on.
Živan Žugić, Mišov prijatelj još iz djetinjstva kazao je djelove iz besjede njihove zavičajke i prijateljice Ljilje Bulatović Drljević posvećene velikom glumcu.
-Ti si bio naš predvodnik u životu i bajkovitim avanturama. Priznali smo ti da najviše znaš o našim korijenima, istoriji i našem zavičaju, kazao je Žugić. On je naglasio da je Janketić do kraja života ostao vjeran svojim idealima i profesiji. Dobitinik je mnogih priznanja, a svojim životom i djelom zaslužio je rajski spokoj. Žugić se prisjetio kako se još kao dječak pobratimio sa svojim najboljim drugom s kojim je proveo djetinjstvo i čije se druženje nikada nije prekidalo.
Djetnjistva se prisjetio i Vojo Rakočević, kao i Vojo Madžgalj.
Mihailo Bošković, iako zakoračio u desetu deceniju, dobro se sjeća mlađanog momka koji se, kako kaže, izdavjao lijepim postupcima, posebnim smislom za zabavu i druženje i koji je već tada nagovještavao da u njemu ima nešto posebno i vrijedno.
-Volio nas je i prizivao. Nikada nije bio sam, jednostavno, volio je društvo i život. Za Tomaševo i Vraneš je mnogo značila njegova „Ljetna škola glume”. Volio je Tomaševo i Vraneš, a mi smo se radovali njegovom dolasku. Bio nam je idol, kaže jedan od najstarijih Vranešana.
M.N.
Komentari
Komentari se objavljuju sa zadrškom.
Zabranjen je govor mržnje, psovanje, vrijedjanje i klevetanje. Nedozvoljen sadržaj neće biti objavljen.
Prijavite neprikladan komentar našem
MODERATORU.
Ukoliko smatrate da se u ovom članku krši Kodeks novinara, prijavite našem
Ombudsmanu.
)){kind=small}
